Apiterapija

„Neka vaša hrana bude lek. Neka vaš lek bude hrana”

-poruka je Hipokrata ( iz četvrtog veka pre nove ere ) koji se smatra ocem medicine.

Apiterapiju je najjednostavnije definisati kao upotrebu pčelinjih proizvoda za sprečavanje (preveniranje), lečenje ili oporavak jedinki od bolesti, tj. jednog ili više poremećaja zdravstvenog stanja.
Poreklo reči je takođe jednostavno objasniti. Reč api potiče od latinskog naziva za pčelu kao vrstu, Apis Mellifera, a reč terapija je francuskog porekla i označava način postupka sa ljudima ili životinjama obolelih od različitih bolesti.
Reč sprečiti ili prevenirati bolest znači:
– uništiti potencijalnog uzročnika bolesti pre nego što uđe u organizam i prouzrokuje bolest ili
– stimulisati sopstvene odbrambene mehanizme organizma da unište uzročnike bolesti koji su u njega prodrli pre pojave kliničkih simptoma bolesti koju ti uzročnici izazivaju.

 

Hranljiva i lekovita svojstva meda

 

Od svih životnih namirnica koje se koriste u ljudskoj ishrani, med se, zahvaljujući skladnom odnosu raznovrsnih sastojaka i svome kompleksnom delovanju, izdvaja kao biološki najznačajnija – stimuliše obavljanje skoro svih funkcija ljudskog organizma, uključujući i izlučivanje otrovnih materija. Kada se zna da med ima i baktericidno svojstvo, onda je jasno zašto je nezamenljiv kao hrana i lek – za decu i odrasle, za ostarele i iznemogle, za one koji su izloženi izuzetnim fizičkim i umnim naporima, za zdrave i bolesne.
Hranljiva i lekovita vrednost meda ogleda se u tome što je lako svarljiv i što sadrži enzime koji podstiču varenje. Unesen u želudac, brzo se razlaže dospevajući u limfni sistem, a odatle prelazi u krv i tkiva, pokazujući pri tome svoja hranljiva i lekovita svojstva.
Med sadrži velike količine fiziološki aktivne supstance, pa se zato koristi kao pomoćno sredstvo u razne terapeutske svrhe. Med deluje i kao umirujuće sredstvo, sprečava povećanje količine masti i holesterola u krvi, oboljenja organa za varenje, bubrega, anemiju i mnoga druga oboljenja.

 

Hranljiva i lekovita svojstva polena

Polen ili cvetni prah ima naročitu primenu u lečenju prostate, čak i u izuzetno teškim hroničnim slučajevima. Polen poboljšava plodnost i snižava nivo holesterola u krvi. Blagotvorno utiče na poboljšanje cirkulacije krvi u mozgu, pa se preporučuje osobama koje su izložene velikim umnim i fizičkim naporima. Polen se zbog svog izuzetnog proteinskog sastava koristi i kao prirodno sredstvo za regeneraciju jetre. Takođe ima veliku primenu u kozmetici.

Upotreba polena
Polen se može koristiti potopljen u vodi, mleku ili čaju. Najbolje je da se polen koristi samleven i pomešan sa medom, jer mu se u tom slučaju poboljšava ukus i dopunjuje korisno delovanje.

 

Lekovitost propolisa

Zbog svojih dragocenih lekovitih svojstava propolis je našao široku primenu prvo u narodnoj, a zatim u opštoj medicini. Koristi se u lečenju krvnih sudova, astme, čira u želucu i dvanaestopalačnom crevu, gastritisa i raznih upala usta i grla. Propolis se kao lekovito sredstvo sa uspehom koristi i u lečenju raznih kožnih oboljenja kao što su opekotine, razni ekcemi, bradavice i hemoroidi, a takođe stimuliše i regeneraciju tkiva.

Upotreba propolisa
Propolis se najviše koristi rastvoren u etil-alkoholu ili u uljanom rastvoru. Može se upotrebljavati i u svežem, izvornom stanju.

 

Lekovitost matičnog mleča

Matični mleč je čudotvorna hrana koja podstiče razvoj, vraća snagu, regeneriše organizam i reguliše metabolizam. Blagotvorno utiče na mnoga oboljenja, a posebno su značajni efekti u jačanju imuniteta i poboljšanju krvne slike. Matični mleč ubrzava oporavak kod rekonvalescenata, a poboljšava i stanje kod Parkinsonove bolesti. Reguliše nivo šećera u krvi kod dijabetičara. Matični mleč takođe utiče i na podmlađivanje ćelija jer ih snabdeva materijama koje se vremenom gube. Zbog svog izuzetno vrednog proteinskog sastava, matični mleč blagotvorno deluje kod dece jer podstiče rast i razvoj, a naročito jača imunitet mladog organizma. Matični mleč najbolji je pratilac za dug i zdrav život.